Iako je učestalost oboljenja prostate u porastu, većina muškaraca nedovoljno zna o njenom zdravlju i mogućim poremećajima. Strah i neprijatnost od odlaska kod ljekara kada se primjete simptomi, često dovode do toga da se bolest razvija. Rizik od oboljenja raste sa godinama, pa je važno znati koji su simptomi i kada je potrebno otići na pregled. Tokom vremena, a naročito nakon 45. godine života, kod većine muškaraca dolazi do intenzivnijeg rasta prostate i njenog pritiska na mokraćnu cijev. Takvo stanje se naziva dobroćudno uvećanje prostate (BPH). Ako u većoj mjeri narušava kvalitet života, može da se liječi – medikamentozno (lijekovima) ili hirurški. Najčešći simptomi su otežano mokrenje, prekidanje mlaza mokraće, osjećaj da se ne izmokri u potpunosti, učestalo i noćno mokrenje.
Stepen uvećanja prostate i težina tegoba nisu uvek u direktnoj vezi. Nekada malo uvećanje prostate pravi značajne tegobe, a nekad veoma uvećana prostata ne pravi velike tegobe.
Bez obzira kakve su tegobe, potrebne su redovne kontrole kod urologa, jer može da se potkrade karcinom prostate. Nakon 45. godine, karcinom prostate je jedan od najčešćih tumora kod muškaraca.
U ranim fazama rak prostate često ne izaziva nikakve simptome tokom mnogo godina. Često se kao prva nenormalnost pojavi povišena vrijednost PSA u krvi ( PSA= prostata specifični antigen).
PSA test je jednostavan, ponovljiv, i relativno tačan krvni test. Koristi se za otkrivanje proteina (prostata specifičnog antigena), koji se otpušta iz prostate u krv. Razina PSA kod muškaraca oboljelih od raka prostate obično je veća od 4 ng/ml. Vrlo velika prostata, infekcije i upale su drugi mogući razlozi povećanja PSA. Iako nesavršen, ovaj test je jako vrijedan kao test za rak prostate i preporučuje se raditi kod muškaraca u dobi od 40 i više godina. Muškarci s visokim rizikom za razvoj raka prostate, zbog obiteljske povijesti ili visoke početne vrijednosti PSA u krvi, trebali bi ove testove provoditi barem jedanput na godinu počevši od 40. godine života, jer ukoliko se otkrije na vrijeme, karcinom prostate je u potpunosti izlječiv.
Tačan uzrok raka prostate nije poznat. Smatra se da nije povezan s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Rizični faktori za karcinom prostate su poodmakla dob, genetika (nasljedna sklonost), uticaji hormona, te faktori iz okoliša kao što su toksini, kemikalije i industrijski proizvodi. Nedvojbeno je da se rizik za razvoj raka prostate povećava s dobi. Genetska predispozicija, kao što je spomenuto, igra važnu ulogu u riziku razvoja raka prostate. Također, prema nekim procjenama, debljina dovodi do povećanog rizika za nastanak većih i agresivnih tipova raka prostate što rezultira lošijim ishodom liječenja.
Nema posebne mjere za koju se zna da može pouzdano spriječi razvoj raka prostate. Trenutno možemo samo ranim dijagnosticiranjem rano otkriti rak prostate, spriječiti njegovo širenje izvan prostate i zatim pokušati izliječiti bolest. Rana dijagnoza može se postići probirom ljudi koji su visokorizični za rak prostate i to mjerenjem vrijednosti PSA u serumu i digitorektalnim pregledom. Svrha probira ili „screeninga“ je otkriti rano, maleni, ili čak mikroskopski vidljivi rak koji je ograničen na prostatu. Rano liječenje malignih bolesti može zaustaviti rast, spriječiti širenje, a možda i izliječiti rak.
