Nije rijetkost da se osobama sa niskim pritiskom često kaže, da će „ živjeti sto godina“, obzirom da njihovi krvni sudovi nisu opterećeni, ali u praksi i nizak pritisak može biti potencijalna opasnost.
Uz sve prednosti niskog pritiska, najbolje vrijednosti su one koje su ni preniske ni previsoke, govorimo dakle o pritisku 120/70mmHg.
Iako je niži pritisak poželjniji, kod mnogih ljudi, on može uzrokovati različite simptome. Kako on varira od osobe do osobe, očitanje sistoličkog krvnog pritiska od 90 milimetara žive ili manje, te dijastoličkog od 60 milimetara žive ili manje, općenito se smatra niskim krvnim pritiskom. Uzroci niskog pritiska mogu biti u rasponu od dehidracije do ozbiljnih zdravstvenih problema. Nizak pritisak se može liječiti, ali je važno saznati uzrok takvog stanja, kako bi se mogao pravilno tretirati.
Kada je riječ o liječenju i posljedicama visokog krvnog pritiska, tu nema nikakvih nedoumica. Sa druge strane, mišljenja o niskom pritisku bitno se razlikuju – dok ga neki ljekari ne smatraju bolešću, drugi smatraju da je to potencijalno ozbiljno oboljenje koje zahtijeva liječenje i redovne kontrole. U stručnoj literaturi to se ovo stanje ne prepoznaje kao poremećaj, pa se, često, i ne opisuje u medicinskim knjigama.
Negdje je ovo stanje nazvano konstitucionalna hipotenzija, a predlaže se i liječenje u vidu povećanja tjelesne aktivnosti, većeg unosa soli, te propisivanja vazokonstriktora. Ipak snižena vrijednost krvnog pritiska niža od 100/60 mm Hg, uz postojanje pratećih simptoma, smatra se bolešću i treba je liječiti.
Hipotenzija se može javiti u bilo kom životnom dobu. Žene se češće nego muškarci suočavaju sa tom bolešću. Većina osoba koje pate od niskog pritiska vremenom se naviknu na svoje stanje i prestanu da osjećaju simptome. Nizak pritisak, inače, ima tendenciju da u kasnijim godinama života preraste u hipertenziju.
Snižene vrijednosti krvnog pritiska mogu izazvati ozbiljna oštećenja organa koji su izloženi lošijoj prokrvljenosti, jer dovoljna količina krvi ne dolazi u sve djelove tijela, odnosno sve ćelije ne dobijaju dovoljno kiseonika i hrane, pa može doći do poremećaja metobolizma ovih ćelija i nedovoljnog uklanjanja otpadnih produkata iz njih. Postoje dva tipa hipotenzije: primarna i sekundarna.
Hronična ili primarna hipotenzija predstavlja dugotrajno prisutstvo niskog krvnog pritiska kojem se ne može otkriti uzrok, ali može biti i genetski nasljedan.
Sekundarna hipotenzija može biti prouzrokovana različitim bolestima, stanjima i lijekovima, kao što su dehidracija, krvarenje, infekcije, trudnoća, strah, oštećenja kičmene moždine, posljedice moždanog udara, infarkta i slično, potom lijekovi koji se propisuju za snižavanje visokog krvnog pritiska, b-blokatori, antidepresivi, diuretici.
Ortostatska hipotenzija je pad krvnog pritiska prilikom ustajanja. Postprandijalna hipotenzija je nagli pad krvnog pritiska poslije jela, a javlja se uglavnom kod starijih ljudi. Takva stanja javljaju se i kod osoba sa normalnim vrijednostima krvnog pritiska.
Simptomi sniženog krvnog pritiska mogu se javiti kao: glavobolja, vrtoglavica, umor, poremećaj sna, anksioznost ili depresija, osjećaj izraženog lupanja srca, znojenje, zujanje u ušima, hladne ruke i noge, malaksalost. Ovisno od spoljašnjih uslova niskog atmosferskog pritiska, može se dogoditi da on padne još niže od uobičajenog, pa može doći do nesvjestice, poremećaja vida i slabosti tijela. Ako pritisak naglo padne, najbolje je popiti čašu vode sa pola kašicice soli, pokvasiti sljepoočnice, popiti čaj ili kafu. Vodite računa o tome koliko kofeina unosite u organizam – on je diuretik, te zbog ovog svog efekta može čak i da smanji krvni pritisak.
Kao preventiva, preporučuje se izbjegavanje visoke temperature i prostorija bez dovoljno kiseonika, izbjegavanje stajanja i sjedenja bez promjene položaja, režim rada i odmora, dovoljno sna, smanjenje stresa. Potrebno je izbjegavati namirnice koje prirodno smanjuju krvni pritisak.
Ukoliko opisane mjere ne dovode do zadovoljavajućeg povišenja krvnog pritiska i olakšanja simptoma, u obzir dolazi aktivno liječenje, koje je u domenu ljekara specijaliste interne medicine.
Prvo treba utvrditi da li je hipotenzija primarna ili sekundarna, odnosno treba isključiti bolesti, stanja ili lijekove koji dovode do sekundarne hipotenzije. Nakon pregleda cijelog tijela potrebno je u više navrata izmjeriti krvni pritisak i frekvencu srca u ležećem, sjedećem i stojećem položaju. Kontinuirano mjeriti pritisak tokom 24 sata.
Laboratorijska testiranja usmjerena su na glukozu, kompletnu krvnu sliku i funkciju bubrega. Kod sekundarne hipotenzije treba pronaći i po mogućnosti otkloniti uzrok. Ako nizak krvni pritisak ne izaziva simptome i ne smanjuje kvalitet života, liječenje nije potrebno. Iz ležećeg i sjedećeg položaja treba ustajati polako. U ishrani povećati unos soli. Povećati fizičku aktivnost.
