Sport, odnosno fizička aktivnost predstavlja veoma važan faktor svakodnevnog života i čini neodvojiv aspekt tjelesnog, ali i psihičkog razvoja pojedinca. Fizička aktivnost pozitivno utiče na usvajanje zdravog načina života, dok istovremeno unapređuje zdravlje i kvalitet života pojedinaca, ali i čitavog kolektiva.

Ključna je za zdravlje kardiovaskularnog sistema jer pozitivno utiče na srce i krvne žile. Savremen način života često primorava ljude da zanemare bazične potrebe organizma za vježbanjem i zdravom ishranom.

Zdravstvene tegobe i smetnje usljed fizičke neaktivnosti postaju jedan od vodećih uzroka kardiovaskularnih oboljenja od kojih pati sve veći broj ljudi. Upravo zbog toga je važno da se pristupi promjeni, te da se vježbanjem i upražnjavanjem fizičke aktivnosti tijelo dovede u optimalno stanje.

Fizička aktivnost je prihvaćena kao važan način prevencije i rehabilitacije kardiovaskularnih bolesnika. Brojni znanstveni dokazi iz različitih istraživanja pokazuju da aktivne osobe imaju manji rizik od težih kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s osobama koje nisu aktivne.

Dva su osnovna razloga za to. Prvi, fizička neaktivnost je jedan od vodećih uzroka rizika za razvoj ateroskleroze i koronarne bolesti srca.

Drugo, dokazani su povoljni efekti fizičke aktivnosti u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji koronarne bolesti srca.

Fizička aktivnost dovodi do hemodinamskih, strukturalnih, metaboličkih, neurohormonalnih, vaskularnih i psihičkih promjena.

Pod uticajem fizičke aktivnosti  dolazi do hemodinamskih promjena u organizmu, tj. usporava se srčana frekvenca, smanjuje se arterijski krvni pritisak, kako sistolni, tako i dijastolni, povećava se fizički radni kapacitet i postiže se brži oporavak poslije akutnih fizičkih opterećenja.  U treniranim skeletnim mišićima povećava se kapilarna mreža, sadržaj oksidativnih enzima, koncentracija mioglobina i broj i veličina mitohondrija. Ove promjene povećavaju perfuziju u skeletnim mišićima i ekstrakciju kiseonika i do 20%.

Fizička aktivnost kod mlađih osoba (do 40 godina) dovodi do stukturalnih promjena u srcu. Povećava se mišićna masa srca, dijastolni volumen lijeve komore, promjer koronarnih arterija i odnos kapilara prema miofibrilama. Ove promjene dovode do efikasnijeg rada srca i bolje perfuzije srca u bilo kom stresu. Takođe,popravlja funkcionisanje mičićno-skeletnog sistema i kordinaciju pokreta.

Mnoge povoljne metaboličke promjene javljaju se kao rezultat fizičke aktivnosti. Popravlja se insulinska rezistencija, direktno stimuliše transport glukoze u mišićne ćelije čime je potreba za insulinom smanjena, ima povoljan efekat i na dislipidemije. Ove promjene mogu da se objasne uticajem treninga na smanjenje tjelesne težine, tjelesni sastav i raspored masnog tkiva.

Fizička aktivnost dovodi do smanjenja simpatičke i povećane parasimpatičke aktivnosti. Smanjeno je ekcesivno izlučivanje kateholamina u bilo kom stresu. Kao rezultat fizičke aktivnosti nastaju i značajne psihičke promjene. Povećava se emocionalna stabilnost, smanjuje se agresija i depresija, povećava motivisanost za prilagođavanje. Fizički utrenirane osobe bolje se osjećaju. Postoji želja za radom i životom te je smanjen broj bolovanja i hospitalizacija kod bolesnika sa koronarnom bolešću srca.

Rizik fizičke aktivnosti na kardiovaskularne bolesti

Fizička aktivnost je udružena sa različitim stepenom kratkoročnog rizika i dugotrajnog povoljnog dejstva u zavisnosti od intenziteta upražnjavane aktivnosti. Ozbiljne komplikacije su infarkt srca i iznenadna srčana smrt. Zdravo srce, i kada se izloži intenzivnom naporu, zaštićeno je od malignih aritmija, izuzev u slučaju elektrolitskih poremećaja ili štetnih dejstava nekih lijekova. Kod djece ili mlađih osoba, iznenadna srčana smrt, povezana sa fizičkom aktivnošću, gotovo uvek je rezultat urođenih srčanih bolesti.

Najčešći poremećaji su hipretrofična kardiomiopatija, kongenitalne anomalije koronarnih artrerija , rijeđi su uzroci Marfanom sindrom, teža valvularna aortna stenoza, sindrom produženog QT intervala, bolesti provodnog sistema srca, miokarditisi i drugo. Kod osoba starijih od 35 godina koronarna ateroskleroza glavni je uzrok iznenadne srčane smrti u toku fizičkog treninga.

Zaključak

Fizička aktivnost smanjuje poznate faktore rizika i ima povoljne efekte u sprečavanju razvoja ateroskleroze. Fizički aktivne osobe imaju dva puta manji rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti, čak i u prisustvu glavnih faktora rizika. Dozirana, kontrolisana i kontinuirana fizička aktivnost smanjuje mortalitet bolesnika posle infarkta miokarda. Rizik nastanka komplikacija u toku fizičke aktivnosti je zanemarljiv, naročito ako se kao vid fizičke aktivnost upražnjava lagano trčanje ili šetnja.

Dr. Zerina Suljić, specijalizant interne medicine