Od neplodnosti pati oko 15% ukupne  populacije, što je čini važnim zdravstvenim problemom. Oko 50% neplodnih parova zatraži liječničku pomoć i tek oko 22% se podvrgava liječenju. Neplodnost može biti uzrokovana podjednako muškim i ženskim faktorom, ili uzroci iste mogu biti prisutni kod oba partnera. U nešto više od 10 posto neplodnih parova uprkos savremenim dijagnostičkim metodama ne može se pronaći uzrok neplodnosti. Takva vrsta neplodnosti nepoznatog uzroka naziva se idiopatska neplodnost.

Neplodnim se smatra:

• Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 35 godina
• Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 35 godina
• Žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina

Velik utjecaj na plodnost ima način života.

Nagomilani stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje te psihički problemi mogu imati negativne posljedice.

Premala ili prekomjerna tjelesna težina također mogu naškoditi ženskoj plodnosti, kao i lijekovi.

Stoga je pri planiranju djeteta potrebno kritički preispitati životne navike.

Smjernice za ispitivanje  uzroka neplodnosti

Liječenje neplodnih parova se započinje uvijek razgovorom sa oba pertnera.Nakon toga je neophodno uraditi osnovne preglede kod muškog i ženskog partnera.Žena će na ginekološkim pregledima istražiti svoj ciklus i liječnik će pratiti ultazvukom razvoj jajnih stanica.U obradi neplodnosti žene ispituje se hormonski status reproduktivnih hormona, prije svega “luteinizirajućeg hormona” (LH) koji izaziva ovulaciju, te hormonski status štitne žlijezde.

Ako su ciklus i spermiogram  kod muškog partnera uredni, postavlja se pitanje prohodnosti jajovoda.

Pored prohodnosti jajovoda potrebno je ispitati i zdravlje maternice ili jajnika. Ultrazvukom se mogu pronaći i miomi, ciste ili druge neuobičajene tvorbe na organima.Ukoliko se primijete neke promjene ili tvorbe na maternici ili drugim reproduktivnim organima, može se uraditi dijagnostićka ili operativna histeroskopija kako bi se otklonile smetnje i omogućio nastavak daljeg liječenja.

Testovima urina ili uzimanjem brisa s oba jajovoda liječnik će provjeriti postoje li eventualne infekcije. Muškarac treba otići na pregled urologa. Pri pregledu će liječnik opipati testise, i sjemenovod da bi stručno ocijenio veličinu i oblik testisa. Eventualne infekcije isključuju se putem testa urina. Neophodno je uraditi spermiogram- analiza ejakulata je rutinska pretraga i prvi korak kod ispitivanja plodnosti muškarca Ako vrijednosti spermiograma nisu kakve bi trebale biti, spermiogram se ponavlja nakon određenog vremena. Naime, spermiogram je slika sjemene tekućine u određenom trenutku, a poznato je da primjerice neka akutna infekcija može privremeno pogoršati kvalitetu spermatozoida.

Stručnjak može provjeriti hormonalni nalaz muškarca ukoliko se ukaže potreba.

Takođe je moguće napraviti i postkoitalni (PCT) koji se radi u vrijeme ovulacije, najkasnije 12 sati nakon snošaja. Tada se s grlića maternice uzima i mikroskopski pregledava sluz da bi se vidjela pokretljivost spermatozoida. Test otkriva je li neplodan sam muškarac ili je problem u okruženju rodnice.

Problemi sa plodnošću kod žena

• endometrioza (zadebljanje endometrija izvan materične šupljine)
• otkrijepljuje sumnja na antispermatozoidna antitijela kod žene.
• problemi sa sazrijevanjem jajnih stanica
• Izostanak ovulacije
•  neplodnost prouzročena začepljenjem jajovoda, najčešće usljed infekcije hlamidijom
• miomi (dobroćudni tumori) u maternici
• stvaranje antitijela na jajne stanice ili spermije
• hormonalni poremećaj (npr. sindrom policističnih jajnika (PCOS) uslijed kojeg dolazi do prekomjerne produkcije hormona prolaktina ili poremećaj rada štitnjače)
• preuranjeni prestanak funkcije jajnika
• urođene organske anomalije jajnika, jajovoda ili maternice
• sklonost ponavljanom stvaranju cista može smanjiti plodnost

Problemi sa plodnošću kod muškaraca

• premali broj, smanjena pokretljivost i abnormalan izgled spermatozoida
• začepljenje sjemenovoda, najčešće uslijed infekcije hlamidijom
• proširenje vena u mošnji (varikokela)
• ozljeda testisa
• pojava antitijela na spermatoizoide
• preboljeni zaušnjaci u djetinjstvu
• nespušteni testisi koji nisu pravovremeno korigirani u djetinjstvu
• ranije liječenje hemoterapijom
• anomalije hromosoma (npr. Klinefelterov sindrom kod kojeg muškarac ima x-kromosom viška)
• nedovoljna prokrvljenost
• dijabetes
• nedostatak sjemenovoda (najčešće kod muškaraca s cističnom fibrozom)
• problemi s impotencijom/erekcijom/ejakulacijom

Uzroci neplodnosti muškarca mogu biti bolesti, infekcije ili urođeni poremećaji koji dovode do smanjenja broja ili odsustva spermija u ejakulatu, nedovoljne pokretljivosti spermija ili neprohodnosti sjemevoda. Ipak, najčešće je direktno ili indirektno povezana sa spermatogenezom. I dok je muška neplodnost prije nekih dvadesetak godina bila uzrokom bračne neplodnosti tek u 20 posto slučajeva, danas je ovaj udio narastao na 40 posto.

Nakon serije navedenih pretraga obično se otkrije uzrok neplodnosti.

Oko 20% slučajeva neplodna su oba partnera ili uzrok neplodnosti nije moguće pronaći.U takvim slučajevima pristupa se liječenju neplodnosti metodama medicinski potpomognute oplodnje.